Jačanje medjunarodnih aktivnosti i dugoročno planiranje kao garancija održivosti i rasta

Došlo je vrijeme da se Evropljanima postavi pitanje i pošalje poruka koju je Kenedi postavio Amerikancima šesdesetih godina. Prevedeno na ‘’evropski’’: ”Zapitajte se ne samo što EU može da učini za vas, već što vi, kao Evropljani/građani, možete učiniti za EU?”

U 2011. godini Crna Gora je nastavila da se uspješno suočava i prevazilazi brojne ekonomsko-finansijske izazove. Ono što se činilo izglednim na početku 2011. godine, sa proticanjem vremena, imalo je sve manje izgleda. Realna je bila jedino neizvjesnost, a uzročno – posljedična povezanost odluka i percepcija bivala je sve kompleksnija.

U centar pažnje našla se Evropa, ovog puta ne zbog svoje spoljnopolitičke neusklađenosti, već  finansijske. Da li je politika uticala na lošu ekonomsku sliku ili je ova druga uticala da se počnu postavljati i preispitivati funkcionalnost i fundamentalnost političkih temelja na kojima počiva EU,  pitanje je o kome se može diskutovati. Koliko god elita i slojeva u ujedinjenoj Evropi bilo, jedno je sigurno – došlo je vrijeme da se Evropljanima postavi pitanje i pošalje poruka koju je Kenedi postavio Amerikancima šesdesetih godina. Prevedeno na ‘’evropski’’: ”Zapitajte se ne samo što EU može da učini za vas, već što vi, kao Evropljani/građani, možete učiniti za EU?”.

I dok jedni razlog evropskog finansijskog neuspjeha vide u nemogućnosti da se glomazni i spori briselski aparat nosi sa dinamičnošću koju zahtijevaju savremeni ekonomski i finansijski tokovi, drugi sa razlogom skreću pažnju na činjenicu da snaga EU ne dolazi samo iz proste računice da je, u ovom trenutku, Evropi skuplje da se rasformira, pa makar i monetarno, već iz snage političke volje nosilaca Evrope da ona opstane. Da li će i u kojoj mjeri EU biti spremna da se učini efikasnijom i kolika je granica izdržljivosti političke volje? Ovo je pitanje na koje je neizvjesno odgovoriti sa „da“ ili „ne“. Ono što je izvjesno je da je Crna Gora, monetarno vezana za EU i privržena evropskim integracijama, postala formalno kopča evropske politike proširenja i zemalja koje svoju budućnost vide u združenim evropskim strukturama.

Za zemlju koja je obnovom nezavisnosti preuzela odgovornost za svoju budućnost prije samo nešto više od pet godina, dinamična međunarodna scena, i u političkom i u ekonomskom smislu, donijela je neophodnost ubrzanog sazrijevanja. Ubrzo je uslijedio finansijski postreferendumski bum i nesvakidašnji ekonomski rast, kao posljedica i dokaz ispravnosti ne samo odluke o nezavisnosti i načina na koji je ona donijeta, a koji je Crnu Goru u političkom smislu istrgao iz stereotipa regiona, već i jednako značajno povoljnog međunarodnog ekonomskog ambijenta u kome su mnogobrojni investitori imali razloga da se zainteresuju za takvu Crnu Goru.

Nije dugo prošlo, a hladan tuš globalne ekonomske krize zapljusnuo je i Crnu Goru, primoravši je da reaguje odlučno i brzo. Uprkos lošim prognozama i rigidnim preporukama globalnih međunarodnih finansijskih institucija, Crna Gora se, ne sumnjajući u dobronamjernost tih preporuka, ipak odlučila da prati svoj osjećaj i vodi konzervativnu i opreznu, ali jednako odlučnu i ambicioznu finanijsku politiku. Nije potrebno podsjećati da je odsustvo mogućnosti korišćenja monetarnih mjera ostavilo samo fiskalni manevarski prostor.

Tek nedavno su isti oni koji su prognozirali Crnoj Gori baltički scenario priznali da se crnogorska finansijska politika pokazala uspješnom, čak su istakli da je Crna Gora ‘’uspješna priča u ne tako obećavajućem okruženju’’. Naravno, ovo ne znači da su svi problem riješeni, ali je važno iz sljedećeg razloga. Isto kao što je na spoljnopolitičkom planu Crna Gora pokazala da vodi sopstvenu politiku, uvažava realnosti i prati svoje interese, slično tome je preuzela odgovornost za finansijsku i ekonomsku politiku za koju se opredijelila. To pokazuje zrelost koja iziskuje mnogo duži period od ovog petogodišnjeg postreferendumskog.

Opredjeljenja ostaju ista, finansijska stabilizacija u cilju balansiranja budžeta i stvaranje uslova za ekonomski rast, unapređenje poslovnog ambijenta i nastavak strukturnih reformi, ili kraće rečeno, potraga za dugoročno održivim rješenjima, ujedno usklađenim sa Mastrihškim kriterijumima.

Gdje god da nas odvede neizvjesnost koju nosi 2012. godina, važno je uložiti napor da se, na najbolji način, uradi ono što zavisi od nas. Za ostalo će se, kao i uvijek, pobrinuti moćni svjetski subjekti i sticaj okolnosti koji, po principu spojenih sudova, imaju globalne efekte.

Najbolji način na koji Crna Gora može pomoći i sebi i međunarodnoj zajednici jeste da se, uz vođenje odgovorne politike i malo sreće, uslovljene međunarodnim kretanjima, održi kao pozitivan primjer  i time ne dozvoli da postane ekonomski problem i dodatni teret međunarodnoj zajednici. To je ujedno i najbolji put za dalji prosperitet crnogorskog društva, njegov stabilan i dugoročno održiv rast  i garancija ostvarenja primarnog cilja svih Vladinih politika – unapređenja kvaliteta života svih građana.

Veljko Milonjić,

savjetnik ministra finansija za međunarodne odnose

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s